Vrijeme je jedino što se u poduzeću ne može zamijeniti;
svaki gubitak vremena je konačan. Ne može ga se kupiti na burzi, pohraniti ili
povećati, što ga čini dragocjenim resursom.
Većina poslodavaca prepoznala je apsentizam kao aktualan i
opći problem povezan s nezadovoljstvom zaposlenika radnim mjestom. U teoriji i
praksi oblikovale su se različite metode praćenja izostanaka zaposlenika te
različite mjere i strategije upravljanja istim. Posljednjih godina provodili
smo ankete među hrvatskim i slovenskim poslodavcima te tako saznali kako oni
prate apsentizam i koje su se mjere pokazale najuspješnijima.
Mjere koje poslodavci najviše upotrebljavaju većinom su
represivne prirode, poput kažnjavanja nepoželjnih odsutnosti. Rijetki
poslodavci, i to samo u iznimnim slučajevima, koriste lakše mjere, poput
nagrađivanja prisutnosti.
Među najučinkovitije mjere 33% poslodavaca uvrstilo je redovito
praćenje kršenja radnog vremena i razgovor sa zaposlenima pri povratku na
posao.
U svakom slučaju, u anketi dotaknuta problematika apsentizma
jedno je od onih područja u kojima i teorija i praksa još uvijek imaju puno
posla. Bez sumnje, tu nepoželjnu pojavu bit će potrebno rješavati gledajući širu
sliku, interdisciplinarno i na taj način prijeći preko trenutne
dvodimenzionalne slike postojećeg antagonizma poslodavac – zaposlenik.
Nema komentara:
Objavi komentar